U organizaciji Općine Ilidža i ove godine, u cilju odavanja počasti žrtvama genocida i suosjećanja sa onima koji su izgubili svoje najmilije, 31. maja 2014. godine organizovana je jednodnevna posjeta Memorijalnom centru Potočari, Srebrenica. Kolona od 12 autobusa u pratnji automobila Federalne uprave policije i ambulantnih kola udruženja „Obiteljska pomoć“ u ranim jutarnjim satima uputila se prema Srebrenici.
Načelnik Općine Ilidža prof. dr. Senaid Memić ispratio je 550 učenika, njihovih nastavnika i organizatora na put u Memorijalni centar Potočari Srebrenica.
Učenici su za nešto manje od četiri sata vožnje stigli u Potočare. Jačina šehidskog svjetla jasan je putokaz za buduće generacije. Potočari, simbol otpora i simbol stradanja.
Na kratkom historijskom času predavačica koja je i sama preživjela genocid podsjetila je ilidžanske osnovce na događaje koji su se desili ovdje 1995. godine.
„Genocid u Srebrenici dogodio se 11. jula kada su masovno ubijani Bošnjaci, muškarci u rasponu od 12 do 80 godina. Genocid je počinila Vojska Republike Srpke pod komandom generala Ratka Mladića, kojoj su se priključili Škorpioni, paravojna formacija pod kontrolom srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova. To je najstrašniji događaj u suvremenoj evropskoj povijesti. Tu se desio najveći pokolj u Evropi nakon Drugog svjetskog rata u kojem je ubijeno više od 10.000 ljudi. Najmlađa žrtva, koju su zločinci oteli nakon rođenja iz naručja majke živjela je samo nekoliko minuta. Ona je ukopana prošle godine, gdje je ukopana i najstarija žrtva koja je imala 89 godina. „Ovdje što se dogodilo vašim vršnjacima ne ponovilo se nikad nikome na planeti zemlji“ u svom izlaganju istakla je predavačica Memorijalnog centra koja je i sama izgubila svoje najmilije.
Muk tišine u Potočarima govori više od riječi. Normalnom ljudskom biću je neshvatljiva mržnja koja je rezultirala višednevnom pokolju, samo zato jer su se drugačije zvali.
Mahrame na glavi srebreničkih majki bile su povod da joj se oduzme čast. Sa majčinih grudi trgao je krvnik tek rođene bebe. Dječaci od 12 godina su za njih predstavljali opasnost, jer su nosili simbol života. Zbog imena odvođeni su u smrt nisu imali priliku za još jedan majčin zagrljaj. Duše smirene u Potočarima moraju biti opomena. Nova srebrenička djeca će se roditi i pokazati svijetu da njihovi djedovi, očevi, amidže, nisu uzalud ubijeni, jer život će se nastaviti kao i njihova borba za istinu i pravdu. Zločinci trebaju čuti, njihov zločin neće zastarjeti. Ako ih ne kazni ovozemljaski, sud Božiji sigurno hoće.
U hali prijeratne tvornice akumulatora prikazan je dokumenatrni film o stradanju nevinih ljudi. Nije se čula ni graja, smijeh ni poznato dječije zezanje. Kao da su shvatili tugu i jezu koja se ovdje osjeti na svakom ćošku. Suzne oči majke i snagu kojom ona odiše kada priča u dokumentarnom filmu, posljednji susret s njenim dječakom otetim iz naručja, kojeg više nikad nije vidjela čini se da je najviše uticalo na ove osnovce. Prenijela je poruku školarcima Ilidže, i oni su shvatili šta je zvjerski um učinio, da se ne zaboravi i ne ponovi.
Semir Šaborić iz Pete osnovne škole nije krio emocije tokom posjete. „Nisam ovdje nikog izgubio ali osjećam takvu oštru bol, tugu i pitanje veliko iznad glave, zašto?“ rekao nam je Semir Šabotić.
Amelina Čejvan iz Deste osnovne škole prvi put je u Potočarima. „Emocije su me savladale. Osjećam takvo treperenje, nelagodu i tugu. Kao da sam u nekom neprirodnom prostoru“, kazala nam je Amelina Čejvan.
„Kada sam ušla ovdje imala sam osjećaj kao da je vrijeme stalo. Zaustavilo se. Iako ja nisam doživjela, osjećam bol. Muk. Tišina. Mi smo svi vesela djeca, volimo da se smijemo i družimo, ali na ovom mjestu svi šutimo i poglede obaramo. Svi znamo šta se ovdje dogodilo. Ovo mjesto čuva i pamti. Ovdje je naš narod, ovdje je naša Srebrenica i nikad ne zaboravite šta se ovdje dogodilo“, poručila je Hena Bilalović iz Osme osnovne škole „Amer Ćenanović.“
Za ovaj projekat iz budžeta općine izdvojeno je 11.000KM. Općina Ilidža će u saradnji sa osnonim školama i ubuduće nastaviti ovaj humani i edukativni projekat kojeg je u periodu od 2008. do 2013. godine posjetilo 5.000 osnovaca, koji su imali priliku posjetiti Potočare, vidjeti i čuti priče koji su preživjeli zločine planetarnih razmjera.
