Obilježena godišnjica pogibije četiri heroja

 

U sklopu  obilježavanja 23  godišnjice formiranja  Četvrte viteške motorizovane brigade 28.jula 2015. godine,  zvaničnici, preživjeli saborci, porodice šehida,  na čelu sa komandantom Četvrte viteške brigade  generalom Fikretom Prevljakom  obišli su i položili cvijeće na mjesto stradanja Emira Bogunića - Čarlija, sestara Samire i Mevlide Elčić i Džemaila Bulbula na Golom Brdu.            

„ Mi iz godine u godinu se okupljamo  i svake godine dođe puno saboraca, na što sam ponosan. Prije 22 godine naši pripadnici Četvrte viteškebrigade krenuli su  na Golo brdo, koje su držali četnici, jer  je  bio  odsječen put prema Hrasnici.  Tada su poginuli Emir Bogunić Čarli, koji  je  bio i komandant ovog pravca, komandant diverzanata, Džemo Bulbul  i naše heroine sestre Eličić. Njih četvero imaju ogromne zasluge koje ne smiju nikad biti zaboravljene. U sklopu godišnjice brigade  430  porodica je posjećeno, uručeni su im paketi,  ali najvažnije da su im se otvorila vrata i da nisu zaboravljeni „izjavio je general Fikret Prevljak.

Kćerka  Emira Bogunića Čarlija , Adisa na  ovaj dan je najtužnija,  ali  kako reče,  njen otac joj je ostavio u amanet da hoda gorde  glave i da bude borac.

„Zadnji put kad je otišao na Golo brdu, imala sam četiri godine  i sjećam se kao sad,   da sam ga zaglila i rukom prošla kroz njegovu kosu i   i tačno sam znala da ga nikad više neću vidjeti“ rekla je Adisa

„Želim da napišem knjigu o svom ocu i diverzantskom odredu,   želim da se zna istina  i da se nikad ne zaboravi junaštvo ovih ljudi“, kaže Adisa,  danas prelijepa djevojka, kćerka legendarnog Čarlija,  ističući    da njegovi suborci  je i danas čuvaju kao svoje djete, ali  da joj je otac uvijek nedostajao  u svakom trenutku života.

„Kao da sam ostala bez kičme,  jer teško je koračati kroz život bez muške ruke. Mama i ja smo ostale same,  oslonjene jedna na drugu, danas smo najbolje prijateljice  i  ne želim da hodam pognute glave  jer moj otac bi želio da ja budem borac i snažna osoba što sam i postala“ sa suzama u očima završava Adisa.

Potom su delegacije  položile cvijeće  na mezarje Emira Bogunića Čarlija  i Ejuba Sarajkića Eke, ispred Doma kulture u Hrasnici.