Minutom šutnje, učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća brojne delegacije, među kojima je bila i delegacija Općine Ilidža, kao i građani Sarajeva, odali su počast sugrađanima ubijenim u masakru na Markalama 5. februara 1994. godine.
Tog kobnog dana minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen s agresorskih položaja ubio je 68, a ranio 142 građanina Sarajeva.
Povodom 28. godišnjice ovog stravičnog zločina u Narodnom pozorištu Sarajevo održana je komemorativna sjednica čiji su organizatori bili Skupština Kantona Sarajevo, Gradsko vijeće Sarajeva i općinska vijeća s područja Kantona Sarajevo.
Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo, Elvedin Okerić, podsjetio je prisutne da je na današnji dan prije 28 godina počinjen stravičan zločin na pijaci Markale, a potom je pozvao kardinala Vinka Puljića, koji je podijelio svoja sjećanja iz perioda opsade Sarajeva.
Puljić je poručio kako sjećanjem na one kojima je nasilno oduzet život, ranjene, gajimo kulturu života, istovremeno se suprotstavljajući onima koji su agresorskim silama širili "kulturu smrti".
- Svjedok sam tolike krvi i tolikih suza, jako bih volio na neki način, na zalazu svog poslanja, da izgradimo mentalitet poštivanja žrtava, poštivanja grobova pokojnika, zaustavimo manipulaciju s pokojnima i mržnju kroz rušenje grobova i spomenika. Sve su povijesne kulture znale poštovati groblje, volio bih da i današnja izgradi taj osjećaj - rekao je Puljić, te dodao:
- Želim podijeliti izraze dubokog poštovanja svima kojima je nasilno život prekinut, jer je vladalo ludilo rata. Zato ne mogu razumjeti ovo ozračje tvrdoglavosti, isključivosti, ne samo kod nas u BiH nego u cijelom svijetu. Oni koji rat zakuhavaju, oni će leđa sačuvati, a mali čovjek će biti žrtva mržnje. Samo budala može željeti rat.
U prvom masakru na glavnoj tržnici Markale ubijeni su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.
Podsjećanja radi, u januaru 2004. godine, pred Haškim tribunalom dokazana je krivica Stanislava Galića, srpskog generala koji je komandovao opsadom Sarajeva, za ovaj stravičan zločin. Galić je za ovaj zločin i mnogobrojne druge, koje su počinjeni tokom opsade Sarajeva, osuđen na doživotnu kaznu zatvora.