U organizaciji Općine Ilidža i ove godine, devete po redu, u cilju odavanja počasti žrtvama genocida i suosjećanja sa onima koji su izgubili svoje najmilije, 28. maja 2016. godine organizovana je jednodnevna posjeta Memorijalnom centru Potočari, Srebrenica. Kolona od 13 autobusa u pratnji automobila Federalne uprave policije i ambulantnih kola udruženja „Paramedic“ u ranim jutarnjim satima uputila se prema Srebrenici. Učenici, njih 658 u pratnji nastavnika stigli su za nešto manje od četiri sata vožnje stigli u Potočare, simbol patnje i simbol stradanja. Potočare, mjesto najveće tragedije koja se dogodila na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, u kojem je ubijeno više od osam hiljada Bošnjaka, mahom muškaraca i dječaka.
Na kratkom historijskom času predavač Azir Osmanovićš, koji je preživio genocid ispričao je ilidžanskim osnovcima događaje koji su se dešavali na ovom tlu, a koji je ljudskom razumu nepoznati. I pored godina bola, tuge i traganja za onim najmilijim što otrgnuše ih iz naručja onih čija sjećanja i ispovijesti danas razaraju dušu slušalaca, ovi ljudi stoje uspravno i ponosno i pričaju historiju, žele da svjedoče da se ne zaboravi da se prenosi s uha na uho, a ilidžanski osnovci su slušali sagnute glave, pitajući se kakvi su to ljudi mogli da urade. Kakvi ljudi ubiše tolike očeve, braću i sinove, a majke, sestre, supruge i kćerke i dan danas traže kosti svoje djece, braće, muževa i očeva razbacanih po bosanskoj zemlji.
"Majke, sestre i supruge, mole Boga da ih pronađu, pa da ih dostojanstveno pokopaju u njihovoj Srebrenici. Samo one znaju šta znači čekati, nadati se, tumarati utabanim stazama, osvrćući se na ne bi li vidjele koju koščicu svojih najmilijih. Samo one znaju, najbolje jedna drugu razumiju, kako je bolno stajati nad otvorenom jamom i čekati kostur da ga izljube.Zato djeco zapamtite ono što ne možete čuti u školi u 20 vijeku u srcu Evrope učinjen je genocid, koji odnese 11.000 nevinih žrtava, a zločinci, šetkaju se na slobodi" rekao je na historijskom času predavač—čije riječi nisu ni jedno djete ostavili ravnodušnim.
„Ovdje što se dogodilo vašim vršnjacima ne ponovilo se nikad nikome na planeti zemlji“ poručio je Osmanović.
Muk tišine u Potočarima govori više od riječi. Normalnom ljudskom biću je neshvatljiva mržnja koja je rezultirala višednevnom pokolju, samo zato jer su se drugačije zvali.
U hali prijeratne tvornice akumulatora prikazan je dokumenatrni film o stradanju nevinih ljudi. Osnovci učenici sedmih razreda tokom prikazivanja filma osjetili su patnju ovog naroda i ono što zvjerski um može uraditi.Suze i tišina koja je bila prisutna tokom prikazivanja filma, govori da su djeca najiskrenija bića i da njihov smijeh, igra i druženje može na trenutak se zaustaviti jer nije primjereno.I to da ih niko ne opomene.
" Prvi put sam ovdje.Osjećam neku bol. Hvala Općini Ilidža koja mi je omogućila da dođem ovdje da vidim jer sam imala priliku samo da čujem na televiziji. I nekako trebamo reći da ovo sto čuli smo treba nam biti opomena da se više nikom nikad ovo ne desi" rekla nam je učenica Ajna Bukva, učenica sedmog razreda Druge osnovne škole.
Ilidžanski osnovci iz svih 11 škola su donirali novčana sredstva za učenike u Konjević-polje a sredstva su uručili predstavnici Vijeća roditelja.
Za ovaj projekat iz budžeta općine izdvojeno je 12.000KM. Općina Ilidža će u saradnji sa osnonim školama i ubuduće nastaviti ovaj humani i edukativni projekat kojeg je u periodu od 2008. do 2016. godine posjetilo 6.000 osnovaca, koji su imali priliku posjetiti Potočare, vidjeti i čuti priče koji su preživjeli zločine planetarnih razmjera.
