Općinsko vijeće je na desetoj redovnoj sjednici usvojilo Gender akcioni plan Općine Ilidža za period 2017-2020. godine. To je strateško-planski dokument Općine koji direktno podržava primjenu Zakona o ravnopravnosti spolova BiH na lokalnom nivou i definira ciljeve i mjere za unapređenje ravnopravnosti spolova u lokalnoj zajednici, te potiče budući rast i razvoj općine. Za implementaciju ovog dokumenta zadužene su Komisija za izbor, imenovanje i pitanja ravnopravnosti spolova i Komisija za zaštitu ljudskih prava, predstavke i prijedloge u saradnji sa javnim institucijama, nevladinim organizacijama, lokalnim partnerima, savjetima mjesnih zajednica, političkim partijama i ostalim subjektima i pojedincima koji svojim zakonskim i drugim ovlaštenjima mogu doprinijeti implementaciji planiranih aktivnosti.
Kao jedan od strateških ciljeva Gender akcionog plana Općine Ilidža je “Povećati uključenost građana/ki u suzbijanju i sprečavanju rodno motivisanog nasilja“. Realizaciia ovog strateškog cilja sastoji se od više aktivnosti, a jedna od njih je medijska kampanja u trajanju do šest mjeseci kojom se predviđa i obavljanje intervjua sa svim institucijama uključenim u provedbu ovog strateškog cilja. Uzimajući u obzir značaj doprinosa koji mogu dati obrazovne institucije u jačanju svijesti o neprihvatljivosti rodnozasnovanog nasilja, intervjuisane su sve osnovne i srednje škole na području općine Ilidža, kako bismo zajednički sagledali na čemu je potrebno raditi u budućem periodu. Danas objavljujemo intervju obavljen sa pedagogicom Srednje tehničke škole grafičkih tehnologija, dizajna i multimedije Ilidža, Sanelom Hamidović koja svakodnevno radi sa učenicima i dobro poznaje probleme s kojima se suočavaju, pa i u pogledu rodnozasnovanog nasilja i nasilja u porodici. Doprinos intervjuu dao je svojim odgovorima i direktor ove škole, Salko Huskić.
Da li u okviru Vaših nadležnosti radite sa žrtvama nasilja?
- Da, po iskazanoj potrebi.
Koje od navedenih smatrate najtežom vrstom nasilja?
- psihičko
- fizičko
- seksualno
- ekonomsko
- Nije moguće izdvojiti bilo koji navedeni oblik nasilja, jer je žrtvi nasilja svaki oblik najteži.
Šta su po Vama pokazatelji koji Vas navode na zaključak da je učenik žrtva rodnozasnovanog nasilja ili nasilja u porodici?
- Različiti indikatori mogu ukazivati na ovakvu pojavu. Od promjene u raspoloženju učenika, nagle zapuštenosti lične higijene, nemarnog odnosa prema sebi, nemarnog odnosa prema nastavnom procesu, sklonost ka eskaliranim reakcijama, skrivanje istine, fizički tragovi nasilja na tijelu, osjećaj stida, krivice. Promjene u ponašanju koje uočavaju vršnjaci kod učenika, te predmetni profesori, a koje nisu uobičajene za adoloscentski period i slično.
Na koji način ćete pomoći žrtvi ovakvog oblika nasilja?
- Sa žrtvom bilo kojeg oblika nasilja najvažnije je uspostaviti odnos povjerenja, razumijevanja, empatije, te stvoriti sigurno okruženje. U skladu sa Protokolom o postupanju u situacijama nasilja te Smjernicama o postupanju, poduzeti sve propisane korake kako bi se učenik zaštitio. Pored protokola po kojem su uključene i ostale nadležne institucije kao što su Centri za mentalno zdravlje, Centri za socijalni rad, Policijska uprava, važno je i raditi sa žrtvom nasilja a i sa počiniocem nasilja.
Šta bi trebalo učiniti na unapređenju prevencije rodnozasnovanog nasilja ili nasilja u porodici u okviru Vaše nadležnosti?
- Unapređenje prevencije se odnosi na pojačan rad na časovima odjeljenskih zajednica, sastancima Vijeća učenika, roditeljskim sastancima, te sastancima Vijeća roditelja. Važno je raditi i na permamentnom stručnom usavršavanju nastavnog kadra, ali i svih uposlenika škole kako bi blagovremeno prepoznali elemente nasilja i adekvatno reagovali.
Koji su najčešći oblici rodozasnovanog nasilja ili nasilja u porodici?
- Imajući u vidu osjetljivost ovakve teme, nismo upoznati da je vođena niti objavljena istraživačka statistika o najčešćim uzrocima ovih oblika nasilja, ali slobodnom procjenom može se reći da su to različiti diskriminirajući odnosi prema ženskom rodu, umanjujući sposobnosti žene, a ističući sposobnosti muškaraca, te uskraćivanje ekonomske podrške ženama ili čak fizičko nasilje nad ženama.
Smatrate li da je neophodno otvaranje savjetovališta za žrtve rodozasnovanog nasilja i nasilja u porodici?
- Da, svakako. Svim žrtvama treba pružiti odgovarajuću podršku.
Da li Vaši uposlenici pristupaju edukacijama namjenjjenim problematici rodozasnovanog nasilja i nasilja u porodici?
Postoje li u hodnicima/vidnim mjestima škole pisani dokumenti brošure/posteri kojima se učenici/ce obavještavaju o rodozasnovanom nasilju i nasilju u porodici?
- Da, postoje i na oglasnim pločama u zbornici u vidu protokola o postupanju u situacijama nasilja, i na oglasnim pločama za učenike, kao i posebno izdvojena Kutija povjerenja kroz koju se može prijaviti bilo koji oblik nasilja, uključujući i rodozasnovano nasilje i nasilje u porodici.
Smatrate li da škola dovoljno doprinosi zaštiti od rodozasnovanog nasilja i nasilja u porodici?
- Da, u postojećim kapacitetima. Bolji doprinos bi bio moguć kada bi se ojačale stručne službe u školama, te pored školskog pedagoga angažovali i školski psiholozi, te socijalni radnici. Tada bi se ovoj problematici moglo pristupiti sa aspekta svih stručnih profila.
Da li ste ikada na bilo koji način bili uključeni u aktivnosti Vaše škole vezane za promociju koja uključuje informisanje učenika/ca o rodozasnovanom nasilju i nasilju u porodici?
- Da, svakako, na različite načine. Kroz individualno i kolektivno stručno usavršavanje.
