U organizaciji Udruženja Četvrta viteška brigada, 15. maja 2020. godine održan je tradicionalni Memorijalno-historijski susret „Odbrana Ilidže 2“. Na ovom mjestu 1992. godine vodila se najznačajnija bitka za odbranu ilidžanskih teritorija. Na mjestu bitke kod Ljetne pozornice cvijeće su položili i proučili Fatihu u znak poštovanja i sjećanja na poginule, delegacije Općine Ilidža, Četvrte viteške brigade Koordinacija boračkih udruženja, članovi porodica šehida i poginulih branitelja, te delegacija SDA i Narod i pravda.
Prije 28 godina, na ovom mjestu, dogodio se nezapamćen zločin. Agresor je zaustavio transporter UNPROFOR-a, koji je u Bolnicu "Koševo" prevozio teško ranjene Jagodu Galešić, Anesa Bučana, Seada Hodžića, Ramu Husrefa i Ismeta Osmanovića preko dijela okupirane ilidžanske teritorije, izvukao ih iz vozila te ih zvjerski ubio.
Komadant Četvrte viteške brigade general Fikret Prevljak podsjetio je prisutne na događaje koji su se odvijali 1992. godine.
“Postoje tri zločina. Prvi zločin je zločin prema žrtvi i to se desilo 15. maja 1992. godine prema Anesu Bučanu, Ismetu Osmanoviću, Seadu Hodžiću, Rami Husrefu i prema medicinskoj sestri Jagodi Galešić. Drugi zločin je da se sakriju tragovi o istini i da se ne govori, te da se čeka da dokazi zastare. Treći zločin je da šutimo , ne pričamo o izdaji, da dopuštamo da laž bude glasnija od isitine i da historija ne upiše ovaj tužni zločin. Sjećanje na ovaj događaj čuvat ćemo i prenositi na mlađe naraštaje. Za ovaj zločin niko nije odgovarao, a Kantonalno tužilaštvo vodi istragu protiv 52 lica srpske nacionalnosti koji su u to vrijeme bili na rukovodećim odgovornim pozicijama i u policiji i armiji JNA” rekao je general Prevljak.
Predsjednik Udruženja Četvrta viteška brigada Emir Redžović rekao nam je da je Selma Galešić kćerka pokojne Jagode Galešić, koja je bila ranjena i preživjela taj 15. maj koji nikada nije mogla zaboraviti, preselila i sastala se sa svojom majkom na ljepšem i iskrenijem svijetu. “Sa svojom dvojicom sinova sastao se i otac Hajro Bučan. Nažalost njih dvoje nisu dočekali da vide pravu istinu i da dožive pravdu. Selma je živjela u kolicima sa strahom koji joj je ostao utkan 15. maja i posljednjim molbama majke da joj dijete ne diraju. Zato smo danas ovdje u manjem broju, ali želimo da pričamo o ovom datumu i ne smijemo dozvoliti i dopustiti da se zaboravi ovaj gnusni događaj” dodao je Redžović. Tog četvrtka, slabo naoružani borci, heroji odbrane, stupili su u ratni okršaj sa mnogo jačim naprijeteljem, odlučni u toj borbi da daju i svoje živote.
